Acts 8 (BOCNT)
1 Savao je odobravao Stjepanovo smaknuće.Tog je dana započeo veliki val progona Crkve u Jeruzalemu pa su se svi osim apostola razbježali po Judeji i Samariji. 2 Neki pobožni ljudi pokopali su Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. 3 Savao je pak pustošio Crkvu. Išao je od kuće do kuće te muškarce i žene odvlačio i predavao u tamnicu. 4 Ali vjernici koji su pobjegli iz Jeruzalema posvuda su išli navješćujući Radosnu vijest o Isusu. 5 Filip je, primjerice, otišao u Samariju i ondje ljudima propovijedao o Kristu. 6 Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo Filipove riječi slušajući ga i gledajući čudesa koja je činio. 7 Izgonio je mnoge nečiste duhove koji su vrišteći izlazili iz opsjednutih. Iscijelio je mnoge uzete i hrome. 8 U tomu je gradu tako zavladala velika radost. 9 Neki čovjek imenom Šimun već se dugo ondje bavio čarobnjaštvom. Opčaravao je narod i izdavao se za velikog čovjeka. 10 Samarijanci su mu se, od najmanjega do najvećega, priklanjali i nazivali ga “velikim” i “Božjom silom”. 11 Činili su to zato što ih je dugo opčaravao svojim vradžbinama. 12 Ali tada su povjerovali Filipu koji je navješćivao Radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i imenu Isusa Krista. Krstili su se muškarci i žene. 13 I sam je Šimun povjerovao i krstio se te slijedio Filipa kuda god je išao. Zadivljeno je promatrao čudesa i znamenje koje je Filip činio. 14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju riječ, pošalju onamo Petra i Ivana. 15 Oni dođu i pomole se za obraćenike da prime Svetoga Duha. 16 Jer Sveti Duh još nije sišao ni na koga od njih. Bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17 Polagali su ruke na njih te su primali Svetoga Duha. 18 Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Svetoga Duha kad apostoli na njih polože ruke, ponudi apostolima novac: 19 “Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Svetoga Duha!” 20 Ali Petar mu odgovori: “Propao i taj novac i ti skupa s njim! Misliš li da Božji dar možeš kupiti novcem? 21 Ti na ovo nemaš pravo jer ti srce nije pravo pred Bogom! 22 Obrati se od svoje zloće i moli se Gospodinu pa će ti možda oprostiti nakane zlog srca. 23 Vidim da si pun gorčine i okovan grijehom.” 24 “Vi se za mene molite Gospodinu da me ne snađe to što ste rekli!” odgovori Šimun. 25 Pošto su svjedočili i propovijedali Božju riječ u Samariji, Petar i Ivan vratili su se u Jeruzalem. Putem su se zaustavljali u samarijskim selima navješćujući Radosnu vijest. 26 A Filipu reče anđeo Gospodnji: “Kreni na jug pustom cestom što iz Jeruzalema vodi u Gazu.” 27 I Filip pođe. Susretne nekog Etiopljanina, dvorskog rizničara, visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, kandake. On je išao u Jeruzalem da se pokloni Bogu. 28 Vraćajući se iz Jeruzalema sjedio je u kočiji i čitao naglas iz Knjige proroka Izaije. 29 Sveti Duh reče Filipu: “Priđi i hodaj uz kočiju!” 30 Filip pritrči. Začuje kako čovjek čita Izaiju pa upita: “Razumijete li to što čitate?” 31 “A kako da razumijem ako me tko ne pouči?” odgovori čovjek. Zamoli Filipa da se popne u kočiju i sjedne do njega. 32 Čitao je ovaj ulomak:“Odveli su ga kao ovcu na klanje.Kao janje nijemo pred onima što ga strižu,ni usta nije otvorio. 33 Ponižen je i lišen pravde.Tko da opiše njegov naraštaj?Jer život je njegov uzet sa zemlje.” 34 Dostojanstvenik zatim upita Filipa: “Reci mi, molim te, govori li to prorok o sebi ili o kome drugome?” 35 Filip mu, počevši od toga ulomka, objasni evanđelje i navijesti Isusa. 36 Vozeći se tako naiđu na neku vodu, a dostojanstvenik upita: “Evo vode! Što me priječi da se krstim?” 38 Zapovjedi da kočija stane pa obojica siđu do vode. Filip ga ondje krsti. 39 Kad su izišli iz vode, Sveti Duh ponese Filipa i dostojanstvenik ga više nije vidio. On radosno nastavi svojim putem, 40 a Filip se nađe u gradu Azotu. Kud god je išao, putem je po gradovima propovijedao Radosnu vijest sve dok nije stigao u Cezareju.