Luke 10 (BOCNT)
1 Gospodin nakon toga izabere još sedamdesetdvojicu učenika i pošalje ih po dvojicu da idu pred njim u svaki grad i mjesto kamo je kanio ići. 2 Govorio im je: “Žetva je velika, ali je radnika malo. Molite zato gospodara žetve da pošalje žeteoce. 3 Idite! Šaljem vas, evo, kao janjad među vukove. 4 Ne nosite sa sobom ni novac, ni torbu, ni obuću. Putem ne gubite vrijeme pozdravljajući ljude i razgovarajući s njima. 5 Kad uđete u neku kuću, najprije ju blagoslovite: ‘Mir ovoj kući!’ 6 Bude li ondje tko dostojan mira, vaš će mir sići na njega. Ne bude li takvoga, vaš će se mir vratiti vama. 7 Kad dođete u neku kuću, ne prelazite više iz jedne u drugu. Ostanite na jednomu mjestu te jedite i pijte što vam daju jer radnik zaslužuje plaću. 8 Kad uđete u neki grad i ondje vas prime, jedite što vam ponude. 9 Iscjeljujte ondje bolesnike i kazujte im: ‘Približilo vam se Božje kraljevstvo!’ 10 Ali kad uđete u neki grad pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice pa recite: 11 ‘Čak i prašinu iz vašega grada što nam se uhvatila za noge otresamo sa sebe za svjedočanstvo protiv vas. Ali znajte da je Božje kraljevstvo blizu!’ 12 Kažem vam da će i Sodomi na Sudnji dan biti lakše nego tomu mjestu! 13 Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se čudesa koja su se kod vas dogodila zbila u pokvarenima Tiru i Sidonu, oni bi se već odavno obratili te sjedili u kostrijeti i pepelu. 14 Ali Tiru i Sidonu bit će lakše na Sudnji dan nego vama! 15 A ti, Kafarnaume, zar ćeš se do neba uzdignuti? Strovalit ćeš se u pakao.” 16 Zatim reče učenicima: “Tko vas sluša, mene sluša, a tko vas odbaci, mene je odbacio. Tko odbacuje mene, odbacuje Boga koji me je poslao.” 17 Kad su se sedamdesetdvojica učenika vratili, radosno su kazali: “Gospodine, čak nam se i zlodusi pokoravaju u tvoje ime.” 18 “Da,” reče im on, “vidio sam Sotonu kako poput munje pada s neba. 19 Dao sam vam, eto, vlast nad svakom neprijateljskom silom da gazite zmije i štipavce. Ništa vam neće moći nauditi. 20 Ali nemojte se radovati tomu što vam se zlodusi pokoravaju. Radujte se što su vaša imena zapisana na nebesima.” 21 Isusa zatim ispuni radost u Svetome Duhu te reče: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to skrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tebi se to svidjelo tako učiniti. 22 Moj mi je Otac sve predao. Nitko ne poznaje Sina nego Otac i nitko ne poznaje Oca nego Sin i oni kojima se Sin hoće objaviti.” 23 Okrene se zatim prema učenicima te im nasamo reče: “Blago vama jer vam to oči gledaju. 24 Kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi željeli vidjeti to što vi gledate, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.” 25 Jednom neki zakonoznanac ustane i upita Isusa da ga iskuša: “Učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?” 26 “Što piše u Mojsijevu zakonu? Što ondje čitaš?” 27 “‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim,svom dušom svojom i svom pameti svojom,a svojega bližnjega kao samoga sebe’”, odgovori čovjek. 28 “Tako je”, reče Isus. “Čini tako pa ćeš živjeti.” 29 Ali hoteći se opravdati, on upita Isusa: “A tko mi je bližnji?” 30 Isus mu odgovori prispodobom: “Nekog su čovjeka koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon napali razbojnici te ga svukli, pretukli i ostavili polumrtva uz cestu. 31 Onuda je slučajno prolazio židovski svećenik. Kad ugleda polumrtvog čovjeka, zaobiđe ga i ode. 32 Naiđe zatim i levit, svećenički pomoćnik. Kad ga ugleda, također ga zaobiđe i ode. 33 Zatim dođe i prezreni Samarijanac, koji je onuda putovao. Kad ugleda čovjeka, sažali se nad njim. 34 Priđe mu, opere mu rane maslinovim uljem i vinom te ih previje. Podigne ga zatim na magarca i odvede u gostionicu te ga je ondje njegovao. 35 Sutradan gostioničaru dade dva srebrnjaka i reče mu: ‘Brini se za njega. Potrošiš li više, platit ću ti na povratku.’ 36 Što kažeš, koji je od te trojice bio bližnji čovjeku kojega su napali razbojnici?” 37 “Onaj koji mu je iskazao milosrđe”, reče čovjek.Isus mu reče: “Idi pa i ti čini tako.” 38 Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus i učenici uđu u neko selo. Tu ga neka žena, imenom Marta, primi u svoj dom. 39 Njezina je sestra Marija sjedila do Gospodinovih nogu i slušala što govori. 40 A Marta je bila tako zauzeta pripremanjem i posluživanjem da mu se došla požaliti: “Gospodine, zar ti uopće ne mariš što me je sestra ostavila da sama poslužujem? Reci joj da mi pomogne!” 41 Ali Gospodin joj odgovori: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ oko svih tih sitnica. 42 A zapravo se vrijedi brinuti samo o jednome. Marija je to shvatila—i neću joj to oduzeti.”