Matthew 9 (BOCNT)
1 Tako Isus uđe u lađicu i preplovi do svojega grada. 2 Ondje mu donesu uzetog čovjeka na nosilima. Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče bolesniku: “Hrabro, sinko, oprošteni su ti grijesi!” 3 A neki od pismoznanaca pomisle: “Ovaj huli!” 4 Isus je prozreo što misle, pa ih upita: “Zašto mislite zlo u srcu? 5 Što je lakše reći uzetom čovjeku: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani i idi’? 6 Dokazat ću vam da ja, Sin Čovječji, imam vlast na zemlji opraštati grijehe.” Okrene se zatim prema uzetome i reče: “Ustani, uzmi nosila i idi kući!” 7 On ustane i ode kući. 8 Kad je mnoštvo to vidjelo, zaprepaste se i počnu slaviti Boga što je ljudima dao takvu vlast. 9 Odlazeći odande, Isus ugleda čovjeka imenom Matej kako ubire porez te ga pozove: “Pođi za mnom!” Matej ustane i pođe za njim. 10 Dok je Isus poslije bio u kući za stolom, došli su brojni ubirači poreza i grešnici i pridružili se njemu i njegovim učenicima. 11 Pošto su to vidjeli, farizeji upitaju njegove učenike: “Zašto vaš učitelj jede s ubiračima poreza i drugim grešnicima?” 12 Isus je to čuo, pa reče: “Ne treba liječnik zdravima, nego bolesnima. 13 Proučite što znači: ‘Draže mi je da ste milosrdni nego da mi prinosite žrtve.’ Jer nisam došao zvati pravednike, već grešnike.” 14 Jednom dođu k Isusu učenici Ivana Krstitelja te ga upitaju: “Zašto tvoji učenici ne poste kao što postimo mi i farizeji?” 15 Isus im odgovori: “Mogu li uzvanici na svadbenoj večeri tugovati dok je mladoženja s njima? Ali doći će dani kada će im ugrabiti mladoženju. Tada će postiti. 16 Nitko ne krpa rupe na staroj odjeći zakrpom od još nesmočena platna. Zakrpa bi se skupila, razvukla tkaninu i napravila još veću rupu. 17 Ne ulijeva se novo vino u stare mjehove jer bi se raspuknuli. Vino bi se prolilo, a mjehovi uništili. Novo se vino lijeva u nove mjehove. Tako se sačuva i jedno i drugo.” 18 Dok je još govorio, pristupi mu neki poglavar i padne pred njega ničice klanjajući se. “Kćerka mi je umrla”, reče. “Ali ti dođi i stavi ruku na nju, pa će oživjeti.” 19 Isus pođe s učenicima njegovu domu. 20 Neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja priđe mu otraga i dotakne skut njegova ogrtača 21 jer je pomislila: “Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!” 22 Isus se okrene i spazi ju te joj reče: “Samo hrabro, kćeri! Tvoja te vjera iscijelila.” I žena istoga trena ozdravi. 23 Kad je Isus stigao do poglavarova doma, ugleda bučno mnoštvo i svirače. 24 “Odstupite! Djevojčica nije umrla, nego samo spava!” A oni ga počnu ismijavati. 25 Kad ih je istjerao, Isus uđe k djevojčici i uzme ju za ruku, a ona ustane. 26 Glas o tome proširio se cijelim krajem. 27 Kad je Isus odande odlazio, dva slijepca pođu za njime vičući: “Smiluj nam se, sine Davidov!” 28 Pođu za njim ravno u kuću u kojoj je odsjeo, a Isus ih upita: “Vjerujete li da to mogu učiniti?”“Vjerujemo, Gospodine”, odgovore mu. 29 Tada im dotakne oči i reče: “Neka vam bude prema vašoj vjeri!” 30 I oči im se otvore. Isus ih strogo upozori: “Nikome o tomu ne pričajte!” 31 Ali oni, kad iziđu, prošire glas o njemu po cijelome kraju. 32 Tek što su oni izišli, dovedu mu nijema i opsjednuta čovjeka. 33 Isus istjera zlog duha, a njemak progovori. Mnoštvo se silno čudilo. “Takvo što u Izraelu još nikada nismo vidjeli!” 34 Ali farizeji su govorili: “On izgoni zle duhove pomoću poglavice zlih duhova.” 35 Isus je putovao po svim gradovima i selima poučavajući u židovskim sinagogama, navješćujući Radosnu vijest o kraljevstvu te iscjeljujući ljude od svake bolesti i nemoći. 36 Sažalilo mu se mnoštvo koje je dolazilo jer su ljudi bili izmučeni i zapušteni poput ovaca bez pastira. 37 “Žetva je vrlo velika, a radnika je tako malo”, reče on svojim učenicima. 38 “Zato molite gospodara da pošalje radnike u svoju žetvu.”