John 12 (BOCNT)
1 Šest dana prije početka svetkovine Pashe Isus je stigao u Betaniju, gdje je živio Lazar kojega je uskrisio od mrtvih. 2 U Isusovu čast prirede gozbu. Marta je posluživala, a Lazar je sjedio s njim za stolom. 3 Tada Marija uzme litru skupocjena nardova mirisna ulja, pomaže Isusu noge i otre ih svojom kosom. Sva se kuća napuni mirisom. 4 Ali Juda Iškariotski—jedan od Isusovih učenika, koji ga je poslije izdao, reče: 5 “Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?” 6 Nije to rekao zato što je mario za siromahe, nego zato što bijaše kradljivac koji je uzimao novac učenika za koji je bio zadužen. 7 Isus mu odgovori: “Pusti ju na miru! To je učinila da me pripremi za ukop. 8 Uvijek će biti siromaha, a ja neću uvijek biti s vama.” 9 Kad su mnogi iz Jeruzalema čuli da je Isus ondje, sjate se da bi vidjeli ne samo njega nego i Lazara kojega je Isus uskrisio od mrtvih. 10 Tada svećenički glavari odluče ubiti i Lazara 11 jer su zbog njega mnogi Židovi napuštali njih i vjerovali u Isusa. 12 Sutradan se mjestom pročulo da Isus putuje prema Jeruzalemu, pa veliko mnoštvo, okupljeno zbog Pashe, 13 uzme palmine grane i pođe mu u susret ulicom kličući:“Slava Bogu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Živio kralj Izraelov!” 14 Isus pronađe mlado magare i sjedne na njega kako bi se ispunilo proročanstvo: 15 “Ne boj se, narode izraelski!Evo, dolazi tvoj Kralj sjedeći na magaretu.” 16 Njegovi učenici tada još nisu shvatili da se tako ispunjuje proročanstvo. Ali kada se Isus poslije vratio u svoju slavu, u nebo, sjetili su se da se to proročanstvo iz Svetoga pisma obistinilo pred njihovim očima. 17 A ljudi iz mnoštva koji su vidjeli kako je Isus prizvao Lazara natrag u život svjedočili su o tome drugima. 18 U susret mu iziđe silno mnoštvo ljudi jer su čuli za to nevjerojatno čudo. 19 Tada farizeji rekoše: “Ništa nismo postignuli! Pogledajte, svi odlaze za njim!” 20 Neki Grci koji su došli u Jeruzalem na svetkovinu Pashe 21 priđu Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, pa mu rekoše: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” 22 Filip je to prenio Andriji, pa su onda skupa otišli kazati Isusu. 23 Isus reče: “Došlo je vrijeme da se otkrije slava Sina Čovječjega. 24 Zaista vam kažem, ne padne li pšenično zrno u tlo i ne umre li, ostaje samo. Umre li, naprotiv, donijet će mnogo roda. 25 Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko prezre život u ovome svijetu, sačuvat će ga za vječni život. 26 Svi koji žele biti mojim učenicima moraju doći i slijediti me jer moje sluge moraju biti ondje gdje sam ja. A budu li me slijedili, moj će ih Otac poštivati. 27 Sad mi je duša duboko potresena. Zar da Oca molim: ‘Oče, spasi me od ovoga što me čeka’? A zbog toga sam i došao! 28 Oče, proslavi svoje ime!”Tada se začuje glas s neba: “Već sam ga proslavio i opet ću ga proslaviti!” 29 Kad je to čulo mnoštvo, neki pomisle da je zagrmjelo, dok su drugi kazali da je Isusu progovorio anđeo. 30 Tada im Isus reče: “Glas je govorio radi vas, a ne radi mene. 31 Sad je vrijeme suda ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen! 32 A kad ja budem uzdignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.” 33 To je rekao da istakne kakvom će smrću umrijeti. 34 “Uzdignut?” zaprepastilo se mnoštvo. “Iz Svetoga pisma smo učili da će Krist zauvijek živjeti. Zašto govoriš da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji o kojemu govoriš?” 35 Isus im odgovori: “Moje će vam svjetlo još samo malo svijetliti. Hodajte u svjetlu dok još možete da vas ne preplavi tama. U mraku čovjek ne vidi kamo ide. 36 Vjerujte u svjetlo, dok ga još imate, da budete djecom svjetla!” Nakon toga Isus ode i skrije se od njih. 37 Pa ipak, unatoč svim čudima koja je pred njima učinio, većina ih ipak nije vjerovala u njega. 38 A upravo je to pretkazao prorok Izaija:“Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci?Kome se objavila snaga Gospodnja?” 39 Nisu mogli vjerovati jer je Izaija također rekao: 40 “Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srcatako da očima ne vide, srcem ne razumiju,niti se meni obraćaju da ih ozdravim.” 41 To je rekao Izaija, koji je vidio njegovu slavu i o njemu govorio. 42 Ipak su i mnogi židovski vođe vjerovali da je Isus Mesija, ali to nisu htjeli priznati zbog straha da će ih farizeji izopćiti iz sinagoge. 43 Ljudska im je slava bila draža od Božja. 44 Isus poviče mnoštvu: “Tko vjeruje u mene, vjeruje u onoga koji me poslao. 45 Jer kad mene gledate, vidite onoga koji me je poslao. 46 Ja, svjetlo, došao sam na svijet da svi koji u mene vjeruju više ne ostanu u tami. 47 Čuje li tko moje riječi, a ne posluša ih, neću mu ja suditi—jer sam došao spasiti svijet, a ne osuditi ga. 48 Tko me prezre i ne primi mojih riječi, imat će svojeg suca. U posljednji će mu dan suditi riječ koju sam vam navješćivao. 49 Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego vam kazujem ono što mi je Otac zapovjedio. 50 Znam da je njegova zapovijed vječni život i kad vam govorim, govorim vam ono što je meni rekao Otac.”