Luke 1 (BOCNT)
1 Mnogi su već pokušali srediti pripovijedanja o događajima koji su se ispunili među nama, 2 prema predaji onih koji su od početka bili očevici i sluge Riječi. 3 Odlučio sam stoga i ja, vrli Teofile, tebi napisati sve po redu, pošto sam sve od početka pomno ispitao, 4 da se tako osvjedočiš u pouzdanost učenja koje si primio. 5 Za vladavine judejskoga kralja Heroda bio je neki svećenik imenom Zaharija iz Abijina reda hramskih službenika. Žena mu je također bila iz Aronova svećeničkog plemena. Zvala se Elizabeta. 6 Oboje su bili pravedni pred Bogom jer su besprijekorno bili poslušni svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7 Nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su već bili u poodmakloj dobi. 8 Jednoga je dana Zaharija služio Bogu u Hramu jer je na dužnosti bio njegov red. 9 Prema svećeničkome običaju ždrijebom ga zapadne da uđe u Svetište Gospodnje i da prinese kâd. 10 Za vrijeme kađenja sve se mnoštvo naroda vani molilo. 11 A Zahariji se ukaže Gospodnji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. 12 Kad ga ugleda, Zaharija se veoma prestraši. 13 Ali anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Jer uslišana ti je molitva: tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14 Bit ćeš radostan i veseo, i mnogi će se veseliti njegovu rođenju. 15 Bit će on doista velik u očima Gospodnjim. Neće piti vina ni drugoga opojnog pića. Bit će ispunjen Svetim Duhom još od majčine utrobe. 16 Navest će mnoge Izraelce da se obrate Gospodinu, svojemu Bogu. 17 Ići će pred Gospodinom pun duha i sile kao drevni prorok Ilija. Obratit će srce otaca k sinovima, a nepokorne umove promijeniti tako da prihvate razumnost pravednika. Pripremit će narod za dolazak Gospodnji.” 18 Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću znati da će se to dogoditi? Već sam star, a i žena mi je u poodmakloj dobi.” 19 Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabrijel, koji stojim pred samim Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem radosnu vijest. 20 A sada ćeš zanijemiti i nećeš moći govoriti do dana kada za to dođe vrijeme i moje se riječi ispune zato što im nisi povjerovao.” 21 Narod je za to vrijeme čekao Zahariju i čudio se što se on toliko zadržao u Svetištu. 22 Kad je napokon izišao, nije im mogao ništa reći. Oni shvate da je u Svetištu imao viđenje. Pokušao im je govoriti znacima, ali je ostao nijem. 23 Ostao je u Hramu dok nisu istekli dani njegove službe, a zatim se vratio doma. 24 Ubrzo zatim njegova žena Elizabeta zanese. Pet mjeseci se krila. Govorila je: 25 “Gospodin mi je to učinio! Skinuo je s mene sramotu pred ljudima.” 26 Nakon šest mjeseci Bog pošalje anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret 27 k djevici Mariji, zaručenoj za čovjeka imenom Josip, iz Davidove loze. 28 Gabrijel joj se ukazao i rekao: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” 29 Nato se Marija uznemiri te se počne domišljati što bi taj pozdrav mogao značiti. 30 “Ne boj se, Marijo!” reče joj anđeo. “Bog ti je odlučio dati milost. 31 Zanijet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti vrlo velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova pretka Davida. 33 Vladat će domom Jakovljevim zauvijek; njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” 34 Marija upita anđela: “Ali kako? Ja još nisam upoznala muškarca.” 35 Anđeo joj odgovori: “Sveti Duh će sići na tebe i sila Svevišnjega će te zakriliti. Zato će dijete koje rodiš biti sveto i zvat će se Božji Sin. 36 Eto, tvoja je sestrična Elizabeta u starosti začela sina. Zvali su ju nerotkinjom, a trudna je već šest mjeseci. 37 Jer Bogu nije ništa nemoguće!” 38 Marija mu reče: “Evo, Božja sam sluškinja. Neka mi bude kao što si rekao!” Anđeo tada ode. 39 Nekoliko dana poslije Marija požuri u gorski predjel Judeje, 40 k Zahariji. Uđe u kuću i pozdravi Elizabetu. 41 Na Marijin pozdrav Elizabeti poskoči dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom 42 te glasno poviče: “Najblagoslovljenija si od svih žena i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! 43 Kakve li časti da me posjeti majka mojega Gospodina! 44 Jer onog časa kad je tvoj pozdrav dopro do mojih ušiju, na tvoj je glas čedo u meni poskočilo od radosti! 45 Blago tebi jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rekao Gospodin!” 46 Marija tada reče:“Slavi duša moja Gospodina! 47 Duh se moj raduje u Bogu, mojemu Spasitelju, 48 jer spomenuo se milostivo svoje neznatne sluškinje!Svi će me naraštaji odsad nazivati blaženom 49 jer mi je Svesilni, čije je ime sveto,učinio velika djela. 50 Njegova je milost od naraštaja do naraštajanad onima koji ga štuju. 51 Moćnom rukom čini silna djela,rastjeruje ohole i umišljene. 52 Zbacio je s prijestolja vladare,a uzvisio neznatne. 53 Gladne je nasitio dobrima,a bogataše otpustio praznih ruku. 54 Priskočio je u pomoć svojemu sluzi Izraelusjećajući se milosti 55 koju je obećao našim precima:da će Abrahamu i njegovu potomku uvijek biti milostiv.” 56 Marija je s Elizabetom ostala otprilike tri mjeseca, a zatim se vratila doma. 57 Elizabeti je došlo vrijeme da rodi te ona rodi sina. 58 Kad se među njezinim susjedima i rodbinom pročulo da joj je Bog iskazao veliku milost, veselili su se skupa s njom. 59 Kad je dijete navršilo osam dana, okupe se na obredu obrezanja. Htjeli su dječaka nazvati Zaharijom po ocu, 60 ali se Elizabeta usprotivi: “Nipošto! Mora se zvati Ivan!” 61 “Pa u cijeloj se tvojoj obitelji nitko tako ne zove!” 62 Zato znacima upitaju dječakova oca kako ga želi nazvati. 63 On zatraži da mu daju pločicu i napiše: “Zove se Ivan.” Svi se začude, 64 a Zahariji se odriješi jezik te on smjesta progovori i počne slaviti Boga. 65 Strah Božji obuzme sve žitelje toga kraja. Po cijelome judejskom gorju prepričavali su se ti događaji. 66 I tko god bi o njima čuo, razmišljao je o njima i pitao se: “Što će biti od toga djeteta? Zaista je nad njim ruka Gospodnja.” 67 Tada njegova oca Zahariju ispuni Sveti Duh te on izrekne proročanstvo: 68 “Slava Gospodinu Bogu Izraelovujer je pohodio svoj narod i otkupio ga! 69 Podiže nam silnog Spasiteljaiz potomstva svojega sluge Davida, 70 kao što je od davnine obećaokroz riječi svojih svetih proroka: 71 spasiti nas od neprijateljai od ruku svih naših mrzitelja. 72 Bio je milosrdan našim precimai spomenuo se svojega svetog Saveza, 73 zavjeta koji je dao našemu ocu Abrahamu. 74 Izbavio nas je od neprijateljada mu možemo služiti bez straha 75 u svetosti i pravednosti u sve svoje dane. 76 A ti ćeš se, sine moj, zvati prorokom Svevišnjegajer ćeš ići ispred Gospodina da mu pripraviš put. 77 Poučit ćeš njegov narodkako da spozna spasenjekroz oproštenje svojih grijeha, 78 po milosrdnom srcu našega Bogapo kojemu će nas pohoditi zora s visine 79 da donese svjetlo onimakoji prebivaju u tmini i u smrtnoj sjenite da naše korake povede putem mira.” 80 Dječak je rastao i duhovno jačao. Kad je odrastao, živio je u pustinji sve dok nije započeo javnu službu pred Izraelom.