Acts 2 (BOCNT)
1 Na Pedesetnicu, sedam tjedana nakon Isusova uskrsnuća, svi su bili okupljeni na istomu mjestu. 2 Odjednom se začuje šum s neba, poput silnoga vihora, te ispuni kuću u kojoj su bili. 3 Pojave se zatim plameni jezici te se razdijele i siđu na njih—na svakoga po jedan. 4 Svi nazočni napune se Svetoga Duha i počnu govoriti drugim jezicima, kako je komu Duh davao govoriti. 5 A u Jeruzalemu su u to doba boravili pobožni Židovi koji su došli iz svakog naroda pod nebom. 6 Kad začuju huk vjetra, dotrče vidjeti što se zbiva i zaprepaste se—jer svatko od njih čuo je vjernike kako govore na njegovu jeziku. 7 Iznenađeni i zadivljeni, pitali su: “Nisu li svi ti ljudi što govore Galilejci? 8 Kako ih onda svatko od nas čuje na svojemu materinskom jeziku? 9 Ima nas ovdje Parta, Međana, Elamljana, žitelja Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Male Azije, 10 Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene. Ima Rimljana koji su u prolazu, 11 Židova i obraćenika na židovsku vjeru, Krećana i Arapa, a svi mi čujemo te ljude kako na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima!” 12 Stajali su zaprepašteni i pitali jedni druge: “Što bi to moglo značiti?” 13 Drugi su se pak rugali: “Pijani su od slatkoga vina!” 14 Tada istupi Petar s jedanaestoricom apostola i glasno reče mnoštvu: “Poslušajte me, Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu! Znajte: 15 nisu ovi ljudi pijani kao što mislite. Pa tko se još opija u devet sati ujutro? 16 To što vidite ostvarenje je proročanstva proroka Joela: 17 ‘U posljednje ću vrijeme’, veli Gospodin,‘izliti svojega Duha na sve ljude.Vaši sinovi i kćeri će proricati,vaši mladići će imati viđenja, a starci sne. 18 U te ću dane izliti svojega Duhana svoje sluge i sluškinjete će oni proricati. 19 Dat ću čudesa na nebesimai znakove na zemlji:krv, oganj i sukljanje dima. 20 Sunce će se pretvoriti u tamu,a mjesec postati krvavocrvenprije nego što dođe velik i slavan Dan Gospodnji. 21 I tko god zazove Gospodnje ime,bit će spašen.’ 22 Čujte me, Izraelci! Bog je pred vama potvrdio Isusa Nazarećanina silnim djelima i čudesnim znacima koje je, kao što znate, činio. 23 Vi ste ipak postupili prema unaprijed odlučenomu Božjem naumu: bezbožničkom ste ga rukom raspeli na križ i pogubili. 24 Ali Bog ga je oslobodio grozote smrti i uskrisio ga u život jer smrt nije mogla njime vladati. 25 Kralj David za njega je rekao:‘Znam da je Gospodin uvijek sa mnomjer uvijek stoji pokraj mene da ne posrnem. 26 Stoga mi se srce raduje,a jezik kliče od veselja.Tijelo mi spokojno počiva. 27 Jer nećeš ostaviti moju dušu među mrtvimani dopustiti da tvoj svetac istrune. 28 Pokazao si mi put života.Tvoja će me nazočnost ispuniti radošću.’ 29 Braćo draga, s punim pouzdanjem tvrdim: David time nije mislio na sebe—jer on je odavno umro, pokopan je i grob mu je do danas ovdje. 30 Ali David je bio prorok i znao je da se Bog zakleo jednoga od njegovih potomaka posaditi na njegovo prijestolje kao Mesiju. 31 On je to unaprijed vidio i pretkazao Mesijino uskrsnuće. Rekao je da mu ‘duša neće ostati među mrtvima’ i da mu tijelo neće ‘istrunuti’. 32 To proročanstvo govori o Isusu. Njega je Bog uskrisio—svi smo tomu svjedoci. 33 On sada sjedi na najuzvišenijemu mjestu u nebu, Bogu zdesna. I Otac mu je, kao što je i obećao, dao Svetoga Duha da ga izlije na nas. Danas to čujete i vidite. 34 Jer David nikada nije uznesen u nebo, a ipak je rekao:‘Gospodin je rekao mojem Gospodinu:Sjedni mi s desne strane 35 dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje.’ 36 Neka dakle pouzdano znade sav Izrael da je Bog tog Isusa kojega ste raspeli učinio i Gospodinom i Mesijom!” 37 Te su ih riječi duboko potresle. Upitaju zato Petra i ostale apostole: “Braćo, što da učinimo?” 38 Petar im odgovori: “Obratite se Bogu i krstite se u ime Isusa Krista da vam grijesi budu oprošteni pa ćete primiti dar Svetoga Duha. 39 To je obećanje vama i vašoj djeci, pa čak i onima izdaleka koje naš Gospodin Bog pozove.” 40 Zatim je još dugo propovijedao zaklinjući i opominjući ih: “Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!” 41 Oni povjeruju njegovim riječima i krste se. Tako se u taj dan Crkvi pridružilo oko tri tisuće duša. 42 Bili su postojani u apostolskome učenju, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvi. 43 Sve je zahvatilo strahopoštovanje jer su apostoli činili mnoga čudesa i znakove. 44 Koji su prigrlili vjeru, živjeli su u zajedništvu i sve su dijelili. 45 Prodavali su imanja i dijelili svakome prema potrebi. 46 Svaki su dan jednodušno i postojano hrlili u Hram na bogoštovlje te se sastajali po kućama da lome kruh radosno i prostodušno, 47 hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. A Bog je svednevice zajednici pripajao nove spasenike.