Mark 8 (BOCNT)
1 U to se vrijeme opet okupi veliko mnoštvo, a ljudi nisu imali što jesti. Isus pozove učenike te im reče: 2 “Žao mi je tih ljudi. Već su tri dana ovdje sa mnom i više nemaju što jesti. 3 Ako ih pošaljem gladne kućama, klonut će na putu. Neki su došli izdaleka.” 4 “Pa kako da im u ovoj pustoši nabavimo dovoljno hrane?” upitaju učenici. 5 “Koliko kruhova imate?” upita ih.“Sedam”, odgovore. 6 Nato on reče mnoštvu da posjeda po zemlji. Zatim uzme sedam kruhova, zahvali za njih Bogu, razlomi ih na komade i dade svojim učenicima. A učenici ih podijele mnoštvu. 7 Nađe se i nekoliko ribica. Isus ih blagoslovi pa reče učenicima da i njih podijele. 8 Svi se nasitiše, a zatim pokupe sedam košara preostale hrane. 9 Ondje je bilo oko četiri tisuće muškaraca. Pošto su jeli, on ih otpusti kućama. 10 Odmah zatim uđe s učenicima u lađu i doplovi u okolicu Dalmanute. 11 Kad farizeji doznaju da je stigao, dođu s njime raspravljati. Tražili su od njega da im pokaže znak s neba kao potvrdu. 12 Kad je to čuo, on uzdahne i reče: “Zašto ovaj naraštaj neprestano traži znakove? Zaista vam kažem, ovaj ih naraštaj neće dobiti.” 13 Zatim se vrati u lađicu, ostavi ih i preplovi na drugu stranu jezera. 14 No učenici su zaboravili ponijeti hrane prije polaska te su sa sobom u lađi imali samo jedan kruh. 15 Isus ih strogo opomene: “Čuvajte se farizejskoga kvasca i kvasca kralja Heroda!” 16 “Nemamo kruha”, govorili su međusobno jer mišljahu da im je zato to rekao. 17 Isus je čuo o čemu govore pa reče: “Zašto govorite o tomu da nemate kruha? Zar još niste razumjeli, zar ne shvaćate? Zar su vam srca tako otvrdnula? 18 Imate oči, a ne vidite! Imate uši, a ne čujete! Zar ništa ne možete upamtiti? 19 A onih pet tisuća muškaraca koje sam nahranio razlomivši pet kruhova? Koliko ste punih košara ostataka skupili nakon toga?”“Dvanaest”, odgovore. 20 “A koliko je košara hrane preostalo kad sam razlomio sedam kruhova i njima nahranio četiri tisuće muškaraca?”“Sedam punih košara”, rekoše. 21 “Pa zar još ne razumijete?” upita ih. 22 Kad stignu u Betsaidu, dovedu mu slijepca i zamole ga da ga dotakne i iscijeli. 23 Isus uzme slijepca za ruku i povede ga izvan sela, pljune mu u oči te na njih položi ruke. “Vidiš li što?” upita ga. 24 Čovjek podiže pogled. “Vidim ljude,” reče, “ali nejasno, poput stabala koja hodaju!” 25 Tada mu Isus ponovno stavi ruke na oči i čovjeku se taj put posve vrati vid, tako da je vidio sasvim jasno. 26 Isus ga pošalje kući. “Ne svraćaj putem u selo”, reče mu. 27 Isus i njegovi učenici odu iz Galileje u sela Filipove Cezareje. On ih putem upita: “Što ljudi kažu, tko sam ja?” 28 “Neki kažu da si Ivan Krstitelj,” odgovore učenici, “drugi kažu da si Ilija, a treći da si jedan od proroka.” 29 Tada ih upita: “A za koga me vi držite?” Petar odgovori: “Ti si Krist!” 30 Isus im zabrani da ikomu o njemu govore. 31 Zatim im počne objašnjavati kako će on, Sin Čovječji, morati mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i pismoznanaca, koji će ga odbaciti, te da će biti ubijen i nakon tri dana uskrsnuti. 32 Govorio im je o tome posve otvoreno. Petar ga nato povede na stranu i počne ga od toga odgovarati. 33 Isus se okrene, pogleda učenike te strogo ukori Petra: “Odstupi od mene, Sotono, jer ti ne razmišljaš na Božji način, nego ljudski!” 34 Tada pozove učenike i mnoštvo da priđu i slušaju. Zatim reče im: “Želi li tko biti mojim sljedbenikom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 35 Jer svatko tko želi sačuvati svoj život izgubit će ga; a tko dade svoj život za mene i za Radosnu vijest, imat će istinski život. 36 Kakva ti je korist ako stekneš sav svijet, a izgubiš vječni život? 37 Što se može mjeriti s vrijednošću života? 38 Posrami li se tko mene i mojih riječi pred ovim preljubničkim i grešnim naraštajem, njega ću se i ja, Sin Čovječji, posramiti kada dođem u svojoj i Očevoj slavi i u slavi svetih anđela.”