Acts 20 (BOCNT)
1 Kad je sva strka prošla, Pavao pošalje po vjernike. Ohrabri ih, pozdravi se s njima i otputuje u Makedoniju. 2 Putem je hrabrio braću u mjestima kuda je prolazio. Stigne tako u Grčku 3 i ostane ondje tri mjeseca. Baš kad se spremao otploviti natrag u Siriju, dozna da su mu Židovi postavili zasjedu pa se odluči vratiti preko Makedonije. 4 Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej i Azijci Tihik i Trofim. 5 Otišli su prije nas i sačekali nas u Troadi. 6 A mi smo poslije Blagdana beskvasnih kruhova krenuli brodom iz Filipa i za pet dana stigli k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana. 7 Prvoga dana u tjednu sastali smo se da lomimo kruh. Pavao je propovijedao. Kako je sutradan kanio otputovati, govorio je sve do ponoći. 8 U sobi na katu gdje smo se okupili bilo je mnogo svjetiljki. 9 Na prozoru je sjedio mladić Eutih. Kako je Pavao dugo govorio, on duboko zaspi i svladan snom padne s trećega kata na zemlju. Kad su ga podignuli, bio je mrtav. 10 Pavao siđe, legne na dječaka i zagrli ga. “Ne uznemirujte se!” reče. “Živ je!” 11 Popne se zatim na kat, razlomi kruh i blaguje s njima. Zatim je govorio još dugo, sve do svanuća. Onda otputuje. 12 A mladića su odveli živa, neizmjerno utješeni. 13 Mi smo prije Pavla krenuli lađom u As. On je tamo trebao doći pješice, a dalje smo ga trebali povesti. 14 Kad nam se u Asu pridružio, skupa smo otplovili u Mitilenu. 15 Onande smo sutradan projedrili nadomak Hija, dan poslije krenuli u Sam te sutradan stigli u Milet. 16 Pavao je, naime, odlučio izbjegnuti Efez da se ne zadrži u Maloj Aziji. Žurio se da, ako bude mogao, stigne u Jeruzalem do Pedesetnice. 17 Ali iz Mileta pošalje u Efez po crkvene starješine. 18 Kad su došli, reče im: “Znate kako sam postupao od prvog dana kad sam nogom kročio u Malu Aziju. 19 Služio sam Gospodinu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih urota. 20 Ipak se nikada nisam sustezao propovijedati, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno. 21 Upozoravao sam i Židove i pogane da se odvrate od grijeha i obrate Bogu te da povjeruju u našega Gospodina Isusa. 22 Sada idem u Jeruzalem, neodoljivo vođen Svetim Duhom, ne znajući što me čeka, 23 osim što mi Sveti Duh u svakome gradu potvrđuje da me čekaju tamnica i nevolje. 24 Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već hoću li dovršiti svoju trku, djelo koje sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti i Božjoj milosti. 25 Sada znam da me vi, kojima sam propovijedao o Kraljevstvu, nećete više vidjeti. 26 Zato vam danas jasno kažem: čist sam od krvi svih vas. Nisam kriv propadne li tko od vas 27 jer se nisam sustezao navijestiti vam u potpunosti Božju nakanu. 28 Pazite na sebe i na Božje stado—na njegovu Crkvu otkupljenu njegovom krvlju, u kojoj vas je Sveti Duh postavio za starješine. 29 Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci koji ne štede stada. 30 Čak će i neki od nas neki iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom. 31 Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno vas bez prestanka opominjao lijući suze. 32 A sada vas povjeravam Bogu i Riječi njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu kao i svima posvećenima. 33 Nikada nisam želio tuđe srebro, zlato ili odjeću. 34 Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratitelja. 35 U svemu sam vam bio primjerom kako se treba truditi, pomagati nevoljnima i pamtiti riječi Gospodina Isusa: ‘Blaženije je davati nego primati.’” 36 Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima. 37 Glasno su plakali, grlili Pavla i cjelivali ga 38 ražalošćeni posebice što je rekao da ga nikada više neće vidjeti. Zatim ga isprate na lađu.